Proljeće

U trećem dijelu kvadrilogije Enciklopedija godišnjih doba (Arstid encyklopedien) – Proljeće Knausgard izlazi iz zadane forme kratkih eseja – Jesen i Zima, i piše prozni dnevnički zapis u formi potresna i opširna pisma čas nerođenoj, čas već rođenoj kćeri.
Priča počinje u kući, u obitelji gdje sve puca po šavovima, od neobavljenih kućanskih poslova do napetih emocionalnih odnosa među partnerima. Zaglavljen u složenoj obiteljskoj situaciji, s neprisutnom, bolesnom ženom, s troje male djece i jednim djetetom na putu, anksiozan promišlja kada i kako i gdje je sve pošlo po zlu u toj idealnoj norveško-švedskoj obitelji koja ima sve.

Iz medija:

“Proljeće je melankolično i lijepo, s njegovom uobičajenom neprekidnom težnjom za najizloženijom ranjivošću… Čak i ako mislite da vam se neće svidjeti Knausgard, dajte priliku ovoj knjizi i shvatit ćete ga, postat će vam jasno zašto su neki od nas toliko ludi za njim.”
– Los Angeles Review of Books

“Zapanjujuće iskren pogled na neobične povezanosti između ljubavi, gubitka, smijeha i samouništenja, savršen destilat Knausgardova jedinstvenoga dara.”
– Publishers Weekly

“… silno dirljivo štivo. Knausgardovo umijeće prepletanja duboka beznađa u bolesti njegove žene s podjednako dubokom nadom u dijete koje su zajedno donijeli na svijet budi u meni želju da knausgardovski zavapim ”Oh”!”
– Morgenbladet

“Knausgard je mahnitom i očajničkom ljubavlju sastavio ovu živuću enciklopediju za svoju kćer, kao da je želi vezati uz svijet, usaditi je u nj… Zaljubi se u svijet, zaklinji, budno ga osluškuj, ostani u njemu.”
– The New York Times

“Knausgardov novi roman zapravo je Moja borba 7… bolna i moćna pripovijest. Knausgard se prije bavio intenzivnim kopanjem u dubinu vlastitih iskustava i sjećanja, a u njegovu je novom romanu riječ o napornu radu, dragosti i tjeskobi koje su povezane s očinskom ulogom.”
– Aftenposten

“Ova je knjiga kratak roman koji je izravnije povezan s njegovim epskim serijalom Moja borba, vode je isti intenzivni analitički impulsi… Ako ne primjećujemo sitnice, što nam još promiče? I koliko štete nenamjerno nanosimo drugima, pogotovo onima koje najviše volimo? Divna studija o smrtnosti i očinstvu…”
– Kirkus